Bivši šef tajne policije Srbije Jovica Stanišić u službenoj zabilješci, sačinjenoj 14. marta 2003. godine, optužio je Vladimira Bebu Popovića da je „opasan kriminalac, saradnik MI6 i uključen u ubistvo Zorana Đinđića”. Službena zabilješka je sačinjena povodom ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića. Stanišić je za Popovića, neformalnog savjetnika bivšeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića, na saslušanju naveo da mu je poznato da su se „poslednjih godina kriminalne aktivnosti odvijale uglavnom na relaciji Vladimir Popović Beba – Dušan Spasojević – Ljubiša Buha – Milorad Luković Legija”. On je, tom prilikom, kazao i da Zorana Đinđića poznaje duži niz godina i da je sa njim ostvarivao kontakte još početkom 90-ih godina.
Kako piše u tom dokumentu, Stanišić je kazao da je Vladimira Popovića Bebu upoznao u toku 2000. godine prilikom jednog kontakta sa premijerom Zoranom Đinđićem. Stanišić je tada saopštio da mu je profesionalno poznato da je Vladimir Popović Beba bio vrbovan od strane obavještajne službe Velike Britanije. Po njegovim saznanjima, radi se o vrlo opasnom čovjeku sklonom kriminalnim aktivnostima koji je nastojao da se postavi kao „bos mafije”, piše u službenoj bilješci od 14. marta, u kojoj je navedeno da je saslušanje Stanišića obavljeno dan ranije.
U tom dokumentu, koji je objavio portal „IN4S”, istaknuto je mišljenje Jovice Stanišića da postoji visok stepen vjerovatnoće da je Bladimir Popović Beba na određeni način imao udjela u ubistvu premijera Đinđića, „jer je za njega bio vezan samo interesno sa visokim kriminalnim aspiracijama, a nastojanje Đinđića da organizovani kriminal dovede pod kontrolu sigurno mu je predstavljalo veliku prepreku”.
Stanišić zaključuje da je na određeni način Vladimir Popović Beba predstavljao i jedan vid političke podrške aktu ubistva Đinđića, te je siguran da „ako bi se Popović policijski „pravilno obradio”, riješila bi se najveća i najsloženija krivična djela organizovanog kriminala izvršena poslednjih godina”.
Stanišić posebno ističe kontakt od 6.10.2000. godine, kojom prilikom je Đinđić dolazio kod njega tražeći savjete u odnosu na određena buduća kadrovska rješenja u državi. Sa premijerom Đinđićem je imao nekoliko ličnih kontakata, uglavnom savjetodavnog karaktera, kada bi on to od njega tražio. Prilikom jednog od tih kontakata savjetovao je premijera da nije dobro rješenje da Milorad Ulemek, zvani Legija, dalje ostane na čelu JSO imajući u vidu njegov profil ličnosti i kriminalne aktivnosti o kojima se pričalo.
Milorada Lukovića Legiju poznaje kao pripadnika JSO-a, viđao ga je vrlo rijetko, isključivo povodom obilaska te jedinice. Po sjećanju samo je dvaput imao lični kontakt sa njim.
Po mišljenju Stanišića, Legija je psihofizički izuzetno sposoban za predvođenje „borbenih operacija”, odlično je obučen i ima visok stepen iskustva imajući u vidu njegova angažovanja u velikom 6rojy operacija JSO-a. Radi se, kako se navodi, o čovjeku skromnijih intelektualnih mogućnosti, slabijeg obrazovanja i da nije predstavljao bilo kakvu perspektivu u JSO i RDB-u u vrijeme dok je službom rukovodio Jovica Stanišić.
Milorad Luković Legija, po kazivanju Stanišića, na značaju dobija tek dolaskom Radeta Markovića na čelo RDB-a. Postao je član užeg operativnog kolegijuma RDB, a i praktično prvi saradnik Radeta Markovića. To, po mišljenju Jovice Stanišića, predstavlja presedan u praksi obavještajnih službi. Ni u jednoj državi komandant specijalne jedinice ne bavi se obavještajnim radom i ne prisustvuje radnim kolegijumima i nijesu mu dostupni obavještajni i operativni podaci.
Po mišljenju Stanišića, ovakav postupak Radeta Markovića govori o njegovim spremnostima i opredjeljenju u primjeni „ekstremnih i represivnih metoda” u rješavanju problema sa kojima se susreće RDB u svom radu. Rade Marković je i u ranijim kontaktima sa Mirom Marković (prije nego što je postavljen za rukovodioca RDB-a) pokazivao sklonost represivnim metodama i predlagao ih je Miri Marković.
Jovici Stanišiću je poznato da se Milorad Ulemek Legija bavi kriminalnim aktivnostima zajedno sa Dušanom Spasojevićem, Ljubišom Buhom, ali nema konkretnih saznanja. Poznato mu je da su se poslednjih godina kriminalne aktivnosti odvijale uglavnom na relaciji Vladimir Popović Beba – Dušan Spasojević – Ljubiša Buha – Milorad Luković Legija.
Stanišić je iznio tezu, a koju po njemu treba ozbiljno razmotriti, o eventualnoj ulozi i učešću Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske.
On kaže da je Ratko Mladić okružen sposobnim, visokoobučenim ljudima, sposobnim da organizuju ovakvo ubistvo. Nema konkretna saznanja o postojanju direktne veze između Legije i Ratka Mladića, ali postoji mogućnost da ona realno postoji, jer ih vežu mnogi zajednički problemi i događaji. Ima saznanja da je Ratko Mladić ogorčen, u teškom psihičkom stanju, čovjek je od akcije, te da je intelektualni nivo i psihološki profil takav da je sposoban da nešto tako organizuje i učini.
U odnosu na krivično djelo ubistva bivšeg radnika Državne bezbjednosti Momira Gavrilovića Gavre iznio je da ima saznanje da se on u isto vrijeme obraćao Vladimiru Popoviću Bebi, kao i kabinetu tadašnjeg predsjednika SRJ Vojislava Koštunice, te da i to treba imati u vidu. O ulozi resora Državne bezbjednosti u ubistvima – likvidacijama istaknutih kriminalaca kao i ličnosti iz političkog života, Jovica Stanišić je izričit da, dok je on rukovodio službom, nije bio pristalica ovakvih operacija te da nema saznanja o tome.
Po njemu, ubistva poznatih beogradskih kriminalaca u prethodnoj deceniji mogla bi se rasvijetliti preko pripadnika resora javne bezbjednosti, odnosno da vinovnike, organizatore i nalogodavce treba tražiti prvenstveno u sekretarijatu u Beogradu.
U toku informativnog razgovora Jovica Stanišić ni u jednom momentu nije želio da govori o konkretnim kriminalnim događajima. Na konkretna pitanja odgovarao je uopšteno, usmjeravajući razgovor na druge oblasti i okolnosti, opšte, političke, privredne koje su bile prisutne u vrijeme ovakvih događaja.D.ŽIVKOVIĆ
Dokument bio šifrovan
Pomenuta službena zabilješka je bila šifrovana, odnosno dokument je bio enkriptovan. Slovne greške koje se pojavljuju u dokumentu su posledica greškica u deskripciji, odnosno, otključavanju pomenutog dokumenta.
Popović bez odgovora
Redakcija „Dana” pokušala je da stupi u kontakt sa Vladimirom Popovićem, kako bi se čula i druga strana. Kontaktirali smo ga preko njegovih saradnika, poslali smo mu i mejl na adresu njegovog instituta, ali do zaključenja ovog broja našeg lista odgovore nijesmo dobili.
DF: Raskrinkan kreator „državnog udara”
Iz Demokratskog fronta saopšteno je da je, poput bombe, „danas u Crnoj Gori odjeknulo objavljivanje službene bilješke iz razgovora sa Jovicom Stanišićem, nekadašnjim šefom Službe državne bezbjednosti Srbije”.
– Nije nikakva tajna da je prvi tajni policajac Srbije dugi niz godina važio za najmoćnijeg i najobavještenijeg čovjeka u regionu i istovremeno bio jedan od najbližih saradnika američke CIA, što čitavom tekstu daje posebnu težinu. Današnji tekst raskrinkao je britanskog obavještajca, lokalnog kriminalca i saučesnika u ubistvu premijera Đindića – Bebu Popovića. Veoma opasnog čovjeka narušenog zdravlja, koji je u liniji komandovanja prvopretpostavljeni šef predsjednika DPS-a Mila Đukanovića i direktni naredbodavac SDT Milivoja Katnića, glavnog i odgovornog urednika Pinka M i „Pobjede” i ključnog kreatora lažnog državnog udara od 16. oktobra 2016. godine. Ta špijunska protuva, koja po navodima Stanišića radi za Britance i kriminalce, računala je da sa smiješnom pričom o crnogorskom lažnom udaru može sukobiti politike dvije najveće državne administracije na planeti – administraciju predsjednika Trampa i predsjednika Putina. Istovremeno je očekivao veliki bakšiš ako direktno sukobi bezbjednosne strukture Rusije i Amerike kako bi najveću korist od toga izvukli oni za koje on radi – navodi se u saopštenju.